Uloga Emanuela Makrona u putu Severne Makedonije ka EU

Piše za Kosovo onlajn: Željko Šajn, specijalni dopisnik Politike iz Skoplja
„Kao što veroispovest ne stvara čoveka, nego čovek veroispovest, tako ni ustav ne stvara narod, nego narod ustav.”
Karl Marks
Izmena Ustava RSM do novembra bi morala da dobije svoju suštinsku formu kako bi se ovoj državi omogućili pristupni pregovori sa EU. I pored licemerne politike Zapada, te činjenicu da najveća opoziciona partija VMRO-DPMNE neće dati glas za promenu Ustava pod pritiskom Bugarske – vlast Severne Makedonije pokazuje veliku dozu optimizma da će zemlja do 2030. godine biti deo evropske porodice.
Šarl Mišel, predsednik Evropskog saveta, na Bledu je samostalno odredio 2030. godinu za prijem zemalja Zapadnog Balkana u EU, na šta je Makron, predsednik Francuske, diplomatskim jasnim jezikom odgovorio da je neophodna najpre reforma EU, a onda prijem novih zemalja u njeno okrilje. I Mišel, i Makron, i Borelj složni su s tim da Zapadni Balkan treba biti deo EU, gde Kosovo vide kao nezavisnu državu u Evropi.
Severna Makedonija, da bi se dokopala ostvarenja svog primarnog strateškog cilja i postala deo EU, gazi po vatri i znoji se na ledu. Iako je dosad ispunila sve uslove koji su joj se nametali, i dalje je ovaj cilj za nju nedostižan. Najpre je potpisala Prespanski sporazum, promenila Ustav i ime države, što joj je obećavalo prijem u okrilje EU. No, Makron se ekspresno predomislio i stopirao pristupne pregovore na pet godina, pod izgovorom da je neophodna najpre reforma same EU. Nakon toga, Makron, kako bi se udovoljilo članici EU Bugarskoj, pred Severnu Makedoniju, koja je već izneverena, izlazi sa francuskim predlogom da ova država menja po deveti put Ustav kako bi joj put ka EU bio otvoren. No, dok se magla oko ustavnih promena ne raščisti, nećemo videti da li su nad ovom državom novi oblaci sa novim zahtevima.
Podsetimo da je, samo nekoliko dana pre ulaska poslanika RSM u Sobranje da diskutuju o promeni Ustava, izvršen atak na suverenitet i integritet RSM od strane stranog državljanina – Albanca Albina Kurtija, koji je za SAD, Veliku Britaniju i 22 zemlje EU premijer Kosova. Kurti je u srcu RSM, uz državne simbole Albanije, promovisao ideju stvaranja „velike Albanije”, čija je mapa na zastavi koja se vijorila jasno ukazivala na teritorijalne pretenzije ka Severnoj Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori i Grčkoj.
Ovakav scenario ugrožavanja teritorijalnog integriteta i suvereniteta već je viđen pre raspada SFRJ na teritoriji SAP Kosova i Metohije, da bi, nakon bombardovanja SR Jugoslavije, gorenavedene zemlje priznale Kosovo kao nezavisnu državu. A podsetimo i na to da je Francuska, sa predsednikom Makronom na čelu i uz podršku Nemačke, inicirala ustavne promene u RSM i Ohridsku mapu Briselskog dogovora između Beograda i Prištine.
Da ima mnogo nesuglasica u samoj EU, pre svega, na polju spoljne politike i bezbednosti, posebno dokazuje pitanje njenog proširenja zemljama Zapadnog Balkana. Makron se čvrsto zalaže najpre za reformu EU, ne precizirajući šta bi to značilo za integrativne procese Zapadnog Balkana. Nije isključeno ni da čitav problem integracija Zapadnog Balkana za Makrona dolazi iz vojne oblasti. Zavirimo samo u ključne ciljeve NATO-a, koje je 1949. godine izdvojio prvi sekretar ove alijanse: Nemačka pod kontrolom; SSSR van Evrope; Amerika u Evropi.
Francuska je podrškom Čerčila i Staljina na Jalti postala četvrta okupaciona zona Nemačkoj, što ne bi trebalo da bude problem za Makronov status iznad Nemačke, iako je Nemačka osnažena. Odnos prema Ruskoj federaciji je veoma vidljiv iz podrške Ukrajini, ali dodatni politički neravnopravni dijalog i sa Berlinom i Vašingtonom donosi mu diplomatski poraz sa Putinom, gde bi ostvario dominaciju u odnosu na SAD. Na kraju, ono što se može smatrati ključnim jeste treći cilj NATO-a: Amerika u Evropi. Jasno je da nimalo ne odgovara Makronu da prepusti lidersku poziciju. Stoga je Zapadni Balkan oblast koja još nije dobrodošla u evropsku porodicu, za šta ga, s druge strane, SAD podržava svim političkim sredstvima, a posebno preko inicijative „Otvoreni Balkan”. Takođe, Vašington ima i sa RSM potpisan vojnopolitički strateški dogovor, za razliku od Pariza.
Zanimljivo je da se inicijativi „Otvoreni Balkan” najviše suprotstavljaju Kurti i njegovi saradnici, koji neretko istupaju i vrlo skandaloznim ponašanjem. Podsetimo se upada Kurtijeve ministarke Gervale Švarc u Kabinet Zorana Zaeva, kada je tražila razilaženje „Otvorenog Balkana” i zapretila RSM, a nekoliko godina kasnije, Kurti je Čairu i Tetovu marširao kao predsednik svih Albanaca i promovisao ideju „velike Albanije”. Naravno, Francuska nije reagovala na ovakav ispad Kurtija, kao što nije reagovala ni na fašistički upad državnog rukovodstva Bugarske u RSM kada su otvarali klub u Bitolju pod nazivom Hitlerovog saradnika Vanča Mihajlova.
Dodajmo i to da dešavanja u Ukrajini mogu biti kamen spoticanja za prijem Zapadnog Balkana u EU. Podsetimo i na činjenicu da je Minskim dogovorima, koje su potpisale Francuska i Nemačka, na indirektan način bila pomerena integracija Zapadnog Balkana.
Iako svesna talasa u samoj EU, Severna Makedonija se nalazi pred svojom burom kako da izvrši ustavne promene i ukloni barijeru na evrointegrativnom putu, kako ne bi ostala u međunarodnoj izolaciji. Za to je potrebno da se slože vlast i opozicija, bez čijeg glasa neće biti postignuta dvotrećinska većina u Sobranju, neophodna za izmenu najvišeg državnog akta. Da li će biti dovoljni tihi pregovori, vreme će pokazati.
0 komentara