IFIMES: Priština da pokaže ozbiljnu posvećenost dijalogu, SAD i Kfor moraju biti spremni da spreče eventualni novi oružani sukob

IFIMES
Izvor: Wikimapia

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) upozorava u svojoj analizi da ukoliko međunarodna zajednica koja, kako navode, sve više postaje deo problema na Kosovu, ne promeni svoj odnos u rešavanju kosovskog otvorenog pitanja, ne treba isključiti mogućnost spontanog otpora srpskog stanovništva i dodaje da je jučerašnja rasprava u Savetu bezbednosti UN-a pokazala da su Ujedinjene nacije nevažan faktor na Kosovu iako bi, prema povelji, ključni problemi trebalo da budu rešavani u okviru sistema UN.  

U analizi IFIMES-a naglašava se da je "izolovani oružani incident u Banjskoj 24. septembra, u kojem se sukobila grupa lokalnih Srba i kosovska policija" dodatno uneo nemir među lokalno stanovništvo i povećalo napetosti.

Kako podsećaju, Milan Radoičić preuzeo je odgovornost da je sa grupom lokalnih Srba bio u Banjskoj, kako bi po njegovim rečima ohrabrio "srpski narod sa tog područja u pružanju otpora teroru kom je svakodnevno izložen".

"U oružanom sukobu u Banjskoj ubijen je jedan kosovski policajac i tri Srbina. Posle ovog incidenta kosovska vlada insistira na uvođenju međunarodnih sankcija za Srbiju, koju su optužili da stoji iza napada na kosovsku policiju. Vojna misija Kfor je u više navrata odbacila mogućnost 'preuzimanje policijskih dužnosti' od kosovske policije. U 'kosovski lonac' uključeni su brojni akteri sa svojim interesima i uticajem i bez temeljne nezavisne istrage je neprofesionalno i neozbiljno svaliti odgovornost samo na jednog aktera, Srbiju, odnosno njenog predsednika Aleksandra Vučića, dok Srbija više od 20 godina ne vrši efektivnu vlast na Kosovu", primećuje se.

Kako se dodaje, predstavnici EU, SAD, Kfora i Euleksa naveli su da će sačekati rezultate istrage pre preduzimanja bilo kakvih mera kada je u pitanju zvanični Beograd. 

U tom smislu, navodi se da je izvestilac Evropskog parlamenta za Srbiju Vladimir Bilčik, povodom donošena rezolucije o Srbiji u Evropskom parlamentu izjavio "da ta rezolucija nije samo poruka za jednu stranu, već da šalje poruku da prošlost mora da se prevaziđe kako se ne bi ponovila i da se u njoj ističe podjednaka odgovornost Kosova i Srbije".

Podseća se i da je Bilčik naveo da rezolucija sa jedne strane poručuje šta treba da uradi srpska strana, Beograd te da je to glavna poruka, ali i da isto očekuju da Priština pokaže ozbiljnu posvećenost dijalogu, pregovorima, pitanjima na koja se odnosi dijalog poput osnivanja ZSO, smanjivanja tenzija, sprovođenja pune istrage o svim nasilnim incidentima uključujući i napade na Srbe, kao što je onaj na Badnje veče ove godine.

Ukazuje se da će se napetosti na Kosovu povećavati uz mogućnost da ponovno dođe do oružanog sukoba, ali ovoga puta i sa većim posledicama.

"SAD i Kfor moraju biti spremni da spreče eventualni novi oružani sukob u regionu. Pri tome je važna uloga politike međunarodne zajednice koja mora pokazati više senzibiliteta i pragmatičnosti kada je u pitanju kosovsko pitanje", poručuju iz Ifimesa. 

Analitičari smatraju, da je put za izlazak iz zastoja dijaloga između Srbije i Kosova primena svih prethodno potpisanih sporazuma od kojih Briselski sporazum iz 2013. godine predstavlja osnovu za formiranje ZSO na Kosovu, a to bi dovelo do povratka Srba u institucije Kosova iz kojih su se povukli u novembru 2022. godine i stvaranja uslova i ambijenta za ponavljanje lokalnih izbora na kojima će učestvovati Srbi u četiri opštine na severu.

Rasprava u Savetu bezbednosti UN-a, povodom šestomesečnog izveštaja o stanju na Kosovu, pokazala je svu nemoć UN-a zbog gomile problema u svetu.

"UN nije u stanju preventivno detektovati probleme u svetu i odrediti prioritete od Afrike, Kavkaza, Bliskog istoka… Misija UNMIK na Kosovu služi za pripremanje izveštaja Savetu bezbednosti UN-a, Rezolucija 1244 postoji samo formalno, a UN je nevažan faktor na Kosovu iako bi ključni problemi u svetu, prema povelji UN-a, trebali biti rešavani u okviru sistema UN", navodi se. 

Kako se navodi u analizi Ifimesa, kako se približava kraj 2023. godine rastu napetosti u odnosima između Srbije i Kosova, a ruska invazija na Ukrajinu, kao i održavanje lokalnih izbora na severu Kosova u četiri opštine na severu, uz bojkot pripadnika većinske srpske zajednice, dovelo je do porasta napetosti i nasilja.

Podseća se da su se izaslanici Francuske, Nemačke, EU, SAD i Italije u februaru sastali sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i kosovskim premijerom Albinom Kurtijem u pokušaju da ih uvere da potpišu plan, koji ima za cilj smirivanje tenzija i potpunu normalizaciju odnosa.

Usledio je nepotpisani Ohridski sporazum, kako se navodi, kojim su strane preuzele određene obaveze za realizaciju.

Navodi se i da je nedavna vojna akcija Azerbajdžana, kojom je pod svoj suverenitet ta zemlja povratila odmetnu enklavu Nagorno Karabah, imala posledične reperkusije i na dešavanja na Kosovu.

Ukazuje se i da je napad militantnog pokreta Hamas na Izrael 7.oktobra uneo novu dimenziju u međunarodne odnose i implikacije na celi svet, posebno na Zapadni Balkan, koji ima nekoliko otvorenih pitanja, od kojih je jedno Kosovo. 

"Kulminacija napetosti i nasilja u svetu i na severu Kosova potakli su međunarodni faktor za veći angažman i nastavak političkog dijaloga između Kosova i Srbije. Nedavna poseta specijalnog izaslanika EU Miroslava Lajčaka, specijalnog izaslanika SAD za Zapadni Balkan Gabriela Eskobara, kao i savetnika predsednika Francuske, savetnika nemačkog kancelara i savetnika premijerke Italije, koji su se sastali sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem i kosovskim premijerom Albinom Kurtijem, uneli su novu dimenziju u normalizaciju odnosa", dodaje se.  

Kako se navodi, poseta velike petorke šalje poruku da postoji jedinstvo EU i SAD u stavu da se neće odustati od Sporazuma o normalizaciji odnosa, koje su strane postigle 27. februara u Briselu i aneksa primene koji je usaglašen 18. marta u Ohridu.

Primećuje se da još uvek prepreka realizaciji tog plana mogu biti zemlje članice EU i NATO-a, koje nisu priznale nezavisnost Kosova - Španija, Slovačka, Rumunija, Kipar i Grčka, a na nivou UN-a Rusija i Kina kao stalne članice Veća sigurnosti UN, kao i najmanje polovina članica UN-a, koje ne priznaju kosovsku nezavisnost. 

IFIMES u analizi navodi i da Kosovo nije spremno za sprovođenje popisa stanovništva u skladu sa standardima EUROSTAT-a u periodu od 1. do 15.novembra.

"Popis je važan za Kosovo kako bi se prikupili verodostojni podaci i na osnovu kojih bi se mogao planirati budući razvoj. Iako se po metodologiji UN-a prilikom popisa stanovništva nije obavezno izjašnjavati o etničkoj i verskoj pripadnosti na području Kosova, ali i regiona je to izjašnjavanje od najvećeg (nacionalnog) interesa", navodi se.

Kako se dodaje, dok su u porastu napetosti između Srba i Albanaca, Bugarska iskorišćava postojeću situaciju da "pronađe" što veći broj Bugara na Kosovu i dodeli im državljanstva.

Na udaru se posebno nalaze Bošnjaci i Goranci, čiji će se broj znatno smanjiti zbog agresivnosti Bugarske, koja upravo dodelom državljanstava i bugarskih dokumenta od njih stvara "novopečene Bugare", dodaje se.  

"Bugarizacija Kosova je intenzivirana upravo zbog popisa stanovništva, jer Bugarska želi kroz popis stanovništva legalizovati prisutnost Bugara u strukturi kosovskog stanovništva i naredni korak je uvrštavanje u ustav bugarske zajednice kao što to već zahtevaju od Severne Makedonije. Cilj je da Bugari zvanično postanu jedna od tzv. nevećinskih zajednica na Kosovu", pojašnjava se.

Analitičari smatraju, navodi se, da u pogledu pasoša, koje je Srbija izdala Srbima sa Kosova treba upotrebiti tzv. hrvatski model, koji je EU koristila kada su u pitanju nosioci hrvatskog pasoša, koji su nesmetano putovali unutar EU bez obzira da li su hrvatski državljani imali prebivalište u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ili nekom drugom delu svijeta.

Albanci sa Kosova sa albanskim pasošem mogu putovati nesmetano po Evropi, što treba omogućiti i kosovskim Srbima, koji posjeduju pasoše Srbije izdate u Srbiji sa mestom prebivališta na Kosovu, naglašava se.

Podsećajući da je 20. vek bio tragičan za Srbe i Srbiju, te da su ga obeležila teška stradanja u Prvom i Drugom svetsku ratu i tragičan raspad bivše Jugoslavije, navodi se da je Srbija dolaskom Aleksandra Vučića na vlast i Srpske napredne stranke (SNS) ponovno postala epicentar dešavanja u regionu i motor evropskih integracija.

"Srbija doživljava ekonomski preporod i ubrzano radi na članstvu u EU. Uspela je na godišnjem nivou održati visok nivo stranih investicija, koji se kreće oko pet milijardi evra godišnje, daleko više nego sve ostale zemlje regiona zajedno. Pokazalo se da je 21. vek za Srbiju postao vek šansi i ostvarenja. Uvek kada je Srbija kroz istoriju ubrzano krenula napred dešavalo se da se taj put pokušao usporiti ili čak zaustaviti. To se pokazalo u nedavnoj prošlosti ubistvom premijera Zorana Đinđića", navodi se.

Kako se dodaje, Srbija se uspešno repozicionirala i rebrendirala u regionalnim i međunarodnim odnosima što je najvidljivije kroz vođenje dijaloga između zvaničnog Beograda i Prištine gde je, kako se navodi, Vučić uspeo nametnuti paradigmu "ne mogu oni dobiti sve, a mi ništa".

Tako su SAD zauzele stav, koji traži potpunu implementaciju Briselskog i Vašingtonskog sporazuma, sa naglaskom na formiranju Zajednice srpskih opština (ZSO). 

"Srbija je u nedavnoj prošlosti uglavnom odbijala saradnju i predloge međunarodne zajednice, što ju je na kraju skupo koštalo. Vučić je dokazao da je državnik, jer se upustio u rešavanje najtežeg državnog i nacionalnog pitanja - Kosovo uprkos svim izazovima i opasnostima, koje sa tim dolaze. Svaka dodatna destabilizacija i pogoršanje sigurnosne situacije na Kosovu najviše košta Srbe, jer im preti fizički nestanak. Potrebno je postići opšti društveni i politički konsenzus i vlasti i opozicije kada se radi o najvažnijem državnom i nacionalnom pitanju, pri tome je važan i stav Srpske pravoslavne crkve (SPC). Srpska opozicija ne razume svoje historijske uloge, umesto da je opozicija Vučiću, ona je sve više opozicija državi Srbiji", primećuje se u analizi Ifimesa.

U vezi Kosova nakon Slobodana Miloševića, kako se dodaje, najveću štetu Srbiji nanio je dvojac Boris Tadić - Vuk Jeremić, koji su pokrenuli, ničim izazvani, pitanje legaliteta kosovske nezavisnosti pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu, kada je Sud pravde presudio da je proglašenje nezavisnosti Kosova u skladu sa međunarodnim pravom.

Osvrćući se na vanredne parlamentarne izbore u Srbiji koji su najavljeni za 17. decembar, u analizi Ifimesa se navodi da su opozicione stranke tražile održavanje izbora, a da je njihovim zahtevima udovoljio predsednik Vučić.

Analitičari smatraju, da je pogrešan pristup opozicije, koja svoje političko delovanje gradi na izrazitom antagonizmu prema Vučiću, a ne na osnovu kvalitetnog političkog programa.

Okupljanje opozicije je pogrešno, dodaje se i navodi da umesto da se okupe oko najstarije političke stranke - Demokratske stranke (DS), oni se okupljaju oko pojedinaca koji su razbili Demokratsku stranku.

"Međusobna saradnja opozicije u Srbiji i na Kosovu je evidentna i usklađena, a zajednički cilj je po svaku cenu srušiti postojeću vlast. Nema nikakvih naznaka da bi se na Kosovu mogli održati vanredni parlamentarni izbori", dodaje se.

Analitičari smatraju da je Srbija na istorijskom maksimumu svog ekonomskog i društvenog razvoja i da se taj trend ne sme zaustaviti i/ili ugroziti.

EU ne sme izgubiti Srbiju i mora voditi korektniju politiku prema Srbiji bez stalnih uslovljavanja, jer poigravanje sa Srbijom može dovesti do ponavljanja istorije od pre 30-tak godina na ovim prostorima.

Navodeći da Srbija ulazi u izbornu kampanju, ističe se da će sada doći do neviđenog rata dezinformacijama.  

Kako se kaže, u pojedinim susednim zemljama već su formirani punktovi, koji raspolažu sa neograničenim resursima za produktovanje dezinformacija i hibridno ratovanje sa ciljem izazivanja haosa i uklanjanja sa vlasti Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke (SNS), koja beleži stabilnu podršku među biračima i koja iznosi iznad 50 odsto.

"Cilj je da se građani Srbije dovedu u zabludu kako bi se potkopala pozicija i/ili kredibilitet Aleksandra Vučića i Srpske napredne stranke. Zbog toga je važno da su institucije države profesionalne i spremne da se tom napadu institucionalno suprotstave, jer je nedavno došlo i do upada u sigurnosno-obrambeni i obaveštajni sistem te države", navodi se.