Stanković: Zabrinjava to što NATO i Zapad imaju visok stepen tolerancije za Kurtijeve poteze

Dejan Vuk Stanković
Izvor: Print Screen/Nova S

Politički analitičar Dejan Vuk Stanković izjavio je da to što su jučerašnji razgovori u Briselu na nivou glavnih pregovarača završeni bez direktnog sastanka delegacije Beograda i Prištine, pokazuje koliki je jaz koji postoji između dve strane, prenosi Pink.

"Da postoji neka sklonost ka razgovorima i pregovorima i eventualnim dogovorima, strane bi direktno razgovarale uz, naravno, prisustvo posrednika koji bi usmeravali tok razgovora. Ovako, sama okolnost da su razgovarali separativno, jasno pokazuje da se Beograd i Priština nalaze u velikom političkom trvenju koje je oivičeno jednim visokim stepenom tenzije, ali i bezbednosnog rizika koji se pojačava okolnošću da se prištinska strana naoružava. Istovremeno, poslednjih nekoliko meseci sprovodi se jedan organizovani teror Aljbina Kurtija nad srpskim stanovništvom sa ciljem da celokupno srpskom narodu pošalje poruku da za Srbe nema mesta na Kosovu", rekao je Stanković za Tanjug.

On je dodao da ono što jeste zabrinjavajuće, jeste to da NATO i ključne zemlje zapada imaju visok stepen tolerancije po pitanju ponašanja kosovskog premijera Aljbina Kurtija, a sa druge strane, Srbija pokušava da neutralizuje taj bezbednosno-politički presing Albanca, pre svega na terenu koji nosi sa sobom velike bezbednosne rizike.

Na pitanje kako komentariše poziv izaslanika Evropske unije za dijalog Miroslava Lajčaka i generalnog sekretara NATO-a Jensa Stoltenberga na deeskalaciju sukoba, Stanković objašnjava da su to izjave kojima nemate šta da prigovorite.

"Međutim, problem je što te reči ne prate dela, mislim da Stoltenberg, a pre svega Lajčak, znaju šta u političkom smislu treba uraditi da dođe do deeskalacije. Oni to praktično ne rade i samim tim nečinjenjem negde otvaraju prostor Kurtiju da na različite načine varira svoju represivnu politiku prema Srbima. Teško je u ovim okolnostima govoriti o bilo kakvom političkom procesu i bilo kakvom značenju političkih izjava Lajčaka i Stoltenberga. Naravno, dobro je što su te izjave tako koncipirane da se poziva na deeskalaciju i da se adresiraju ka Prištini, ali jednako tako nije dobro što te izjave nemaju praktični epilog", objašnjava Stanković.

Govoreći o naoružavanju Prištine i šta po tom pitanju može da uradi NATO, Stanković je naglasio da bi trebalo razlikovati dve stvari, jedno je šta NATO može, a drugo šta je spreman da uradi.

"NATO može apsolutno da zaustavi proces naoružavanja kosovske policije i pravljenja kosovske vojske, oni su za tako nešto sposobni, i za mnogo više, ali je problem što je, politički gledano, Kosovo za sve zemlje članice NATO, izuzimajući pet članica EU koje ga nisu priznale - nezavisna i suverena država. Ako je nezavisna i suverena država, ona ima pravo na svoj suverenitet i na razvoj svojih bezbednosnih snaga. I politički je tu problem", izjavio je Stanković.

To što se kosovska policija naoružava je, kaže Stanković, tehnička posledica političke odluke SAD i njihovih najmoćnijih saveznika da priznaju Kosovo i tu je zapravo koren problema, u priznavanju 2008. i u agresiji 1999. i tu su uloge dodeljene.

"Tu jako teško možete očekivati da oni suštinski menjaju stvari, pa čak i da suštinski utiču na neke nemile događaje na terenu. Prosto njihovo čitanje te situacije je potpuno drugačije nego naše, oni to vide kao suverenu državu koja treba da uspostavi svoju vladavinu na čitavoj teritoriji. Oni će to deklarativno osuđivati, ponekad će koristi tu vrlo ironičnu dimenziju izjednačavanja Srba i Albanaca u cilju pravljenja neke lažne ravnoteže ne bi li zamerili Kurtiju simbolički, a u stvari ne bi li preispitali sebe - realno, nekog ko je sponzor kosovske nezavisnosti. Tako da ja tu ne vidim neki veliki prostor da NATO pomogne", rekao je on.

Ono što NATO može da uradi, kaže Stanković, jeste da spreči neki sukob višeg intenziteta, dakle neku masovnu eskalaciju, a očigledno je, kako navodi, da oni ne žele da kontrolišu incidente i da neće upotrebiti ni svoje obaveštajne podatke ni svoj operativni rad bezbednosnih službi.

Stanković kaže da je srpski predsednik, time što je predstavio situaciju na Kosovu, uradio ono što bi svaki odgovorni državnik u Srbiji uradio, a to je da prikaže kakvo je realno stanje i da pokuša da kroz svoju činjeničku utemeljenu dokumentaciju zaštiti interese Srbije i Srba.

"Svako ko je negde nacionalno samosvestan i patriotski nastrojen, a Vučić to i jeste, spreman je da tako nastupi, da ne stavlja stvari pod tepih, ne zaboravlja te incidente, ne zaboravlja napade na Srbe, ne zaboravlja progon Srba i, štaviše, pokušava to da postavi kao jedno od prioritetnih pitanja na agendi koja se tiče rešavanja kosovskog pitanja. Nažalost, nema odgovarajućeg odgovora", kaže Stanković.

Stanković podseća i da je uloga Kfora jasno definisana Rezolucijom 1244 Saveta bezbednosti UN i da je pravo pitanje za komandanta te misije zašto te snage nisu svoje ponašanje dovele u koleraciju sa zadacima svoje misije.

"Nisam veliki optimista, ali obaveza predsednika Srbije je da ih na to stalno podseća i on to i radi. Tako da Vučiću ništa ne možete da zamerite po pitanju Kosova, on se maksimalno trudi da nas izvuče iz nemoguće situacije. Da li će uspeti ili neće, nikome taj uspeh nije garantovan, ali ono što je do njega, on se trudi da to maksimalno uradi", rekao je Stanković.