Mediteranski oslonac za „Otvoreni Balkan“

Vučić, Rama i Kovačevski u Veroni
Izvor: Instagram/Budućnostsrbijeav

Piše za Kosovo onlajn: Dragan Bisenić

Poslednje dve nedelje upečatljive su po snažnom prodoru italijanske inicijative na Balkanu. Prvo je pre dve nedelje u Beogradu održan Forum za privrednu i poslovnu saradnju Srbija – Italija, uz masovno prisustvo od 200 italijanskih poslovnih ljudi, a početak aprila obeležila je seoba balkanskih zvaničnika u Italiju gde je održano nekoliko skupova i manifestacija posvećenih zapadnom Balkanu i “Otvorenom Balkanu”. Makedonski premijer Dmitar Kovačevski je zajedno s predsednikom Srbije, Aleksandrom Vučićem, pravo iz Beograda otputovao u Rim, a onda su produžili na Sajam vina u Veroni, gde su vinari zemalja “Otvorenog Balkana” imali svoju prezentaciju, a održan je i Samit inicijative “Otvoreni Balkan”, prvi koji je održan u inostranstvu, van zemalja učesnica. Dan posle toga, njima su se pridružili ministri spoljnih poslova drugih balkanskih zemalja koji su se okupili na sastanku ministara spoljnih poslova zapadnog Balkana.

Italijanski minister spoljnih poslova, Antonio Tajani, tokom boravka u Beogradu pre dve nedelje, što je bila njegova druga poseta za četiri meseca, predstavio je novi pristup Italije koji objašnjava ovako intenzivno i pomalo iznenadno bavljenje Italije Balkanom.  

Tada je rekao da Italija podržava pristupanje Zapadnog Balkana Evropskoj uniji i smatra ga “strateški važnim pitanjem”. Strateški karakter Balkana za italijansku vladu Tajani je ocrtao kao odluku “nove vlade Italije da politiku prema Balkanu učini strateškim prioritetom”. “Sve što radimo je deo ukupne strategije koja ima za cilj da poveća prisustvo Italije u ovom delu Evrope i da obezbedi da zemlje Balkana, počev od Srbije , postanu buduće članice Evropske unije. Podržavamo Srbiju kao zemlju kandidata i želimo da Balkan što pre postane sastavni deo Evropske unije“, rekao je Tajani. Ukrajinski sukob neće smetati ulasku balkanskih država u Evropsku uniju. On je u ponedeljak, 3. aprila, na konferenciji za novinare posle sednice ministarskog sastanka o Zapadnom Balkanu, kojem su prisustvovali ministri spoljnih poslova Albanije, Bosne i Hercegovine, Severne Makedonije, Crne Gore, Srbija i Kosovo još zaključio da se “budućnost Evrope odlučuje na Balkanu”.

Prema Tajanijevim rečima, region Balkana je prioritet u politici italijanskog rukovodstva. „Radimo na ubrzanju procesa, situacija u Ukrajini ne može da ometa proces proširenja EU“, rekao je ministar.

On je obećao da će Italija učiniti sve da omogući što brži prolaz balkanskih zemalja - kandidata u Evropsku uniju. Tajani je priznao da je bilo grešaka od strane EU u procesu prijema balkanskih zemalja, uključujući i Srbiju. „Bilo je kašnjenja na evropskoj strani, sada moramo da sustignemo, jer se budućnost Evrope odlučuje na Zapadnom Balkanu“, rekao je on.

Iz ovako snažno postavljenog okvira, očigledno je da mogu i moraju da slede odgovarajući praktični koraci koji će da budu adekvatni novom značaju koji se pridaje balkanskim zemljama. Italija je ojačala balkanski pravac svoje spoljne politike dolaskom nove vlade Đorđe Meloni, a prvi korak u tom pravcu bilo je direktno učešće u smirivanju napetosti između Beograda i Prištine povodom registarskih tablica. Šef diplomatije Tajani i ministar odbrane Italije, Gvido Krozeti, posetili su 23. novembra  Beograd i Prištinu. „Italija je tu, Italija želi da bude tu, jer smo vrlo zainteresovani za region zapadnog Balkana”, rekao je Tajani prilikom njihovog susreta sa predsednikom Aleksandrom Vučićem. Krozeti je dodao: „Ova poseta dva ministra je politički znak i pokazuje koliku važnost Italija daje Srbiji”.

Mesec dana kasnije, na nacionalnoj konferenciji o zapadnom Balkanu u Trstu, Antonio Tajani je obelodanio da je Italija insistirala da se angažuje u dijalogu Beograda i Prištine i time objasnio otkuda se već do tada definisanoj delegaciji koju su činili Miroslav Lajčak, Gabrijel Eskobar, Jens Pletner i Emanuel Bono, priključio i Frančesko Talo u ime Italije.

Italija se danas našla u sličnoj situaciji kao 1917. godine, kada je posle Oktobarske revolucije, nestao ruski uticaj na Balkanu. Danas je Italija ponovo u prilici da popuni deo praznine koji je ostao posle limitiranja mogućnosti Rusije da bude prisutna u Evropi, pa samim tim i na Balkanu. Nije samo u pitanju što Italija ima mogućnosti da zameni Rusiju, nego i da ostvari evropske ciljeve koji se istovremeno odnose na Albaniju, kosovsko pitanje i na Srbiju. Italija je spoljna sila, retka, koja se, iz različitih razloga, prima kao objektivan faktor i kod Srba i kod Albanaca. 

Upravo je jedan italijanski minister spoljnih poslova, Đani de Mikelis, pre 30 godina formulisao ideju da, ako Srbija ne postane članica Evropske unije, Italija će biti odsečena od Balkana, a ne suprotno. Otuda, Italija ima snažne motive da podupre pretenzije Srbije i drugih balkanskih zemalja za članstvo u EU. To je potvrdio i italijanski šef diplomatije.

Istovremeno, ne može, a da ne padne u oči diskretan, ali pozitivan odnos Italije prema inicijativi “Otvoreni Balkan”, tim pre što je do okupljanja u Italiji došlo samo nedelju dana nakon što su se u Skopju sreli predstavnici nove balkanske inicijative – Severne Makedonije, Albanije, Kosova i Crne Gore, koji su posebno naglasili da je to regionalno okupljanje  u skladu s politikom EU”. Čak je i u samom imenu inicijative navedeno da je ona “100 odsto u skladu sa politikom EU”. "Posle agresije Ruske Federacije na Ukrajinu, usklađivanje sa zajedničkom spoljnom politikom EU, ali još šire sa pozicijama i vrednostima demokratskog sveta, pretvorilo se u jedan od najvažnijih prioriteta zemalja koje teže članstvu u EU, ali i kao jasna poruka gde ove zemlje pripadaju”, poručili su učesnici ovog skupa.

Ovu inicijativa dočekana je s podozrenjem jer je u nju uključeno i nepriznato Kosovo, ostale tri države su članice NATO, ali sve četiri čine okvir u kome se pojavljuje “Velika Albanija”. Ako bi se tražila forma “albanskog sveta”, onda bi ova inicijativa bila sasvim prikladna tome.  

To je na jednoj strani poruka Srbiji koja nije uvela sankcije Rusiji, a na drugoj strani, to je poruka inicijativi “Otvoreni Balkan”. Evropske institucije i Evropski parlament “Otvoreni Balkan” doživljavaju kao “strano i nepotrebno telo” na evropskom tlu, a Evropski parlament u svojim rezolucijama izričito je osudio delovanje “Otvorenog Balkana”. Izvestilac EP za Balkan, Viola fon Kramon, tako je svojevremeno inicijativu "Otvoreni Balkan" ocenila kao “opasnu” i navela da je ona pokušaj da se uspostavi “paralelna struktura” za regionalnu saradnju koja nije uključena i “nije zasnovana na normama ili standardima Evropske unije”.

Italijanski zvaničnici bili su oprezni i nisu previše upotrebljavali termin “Otvoreni Balkan” u javnoj komunikaciji, ali sama činjenica da se tokom dva dana u italiji održava nekoliko manifestacija i sastanaka sa jasnim obeležjima “Otvorenog Balkana” ukazuje da to Italiji ne samo da ne smeta, nego ona još u svemu tome učestvuje. Ta promena, reklo bi se, nije nastala tako spontano.

Američka administracija, čini se, odlučila je da delimično udovolji Beogradu i pozitivno odgovori na primedbe da su SAD počele, pokrenule, prihvatile, a zatim s novom administracijom sasvim zaboravile na “Otvoreni Balkan”, tako što će ojačati “mediteranski oslonac” celokupnog Balkana i snažnije da uključe Italiju i Grčku u balkanske poslove. Obe zemlje uživaju poverenje Beograda, a opet, imaju veoma snažan uticaj na Albaniju i Kosovo. U bitnoj fazi kada se očekuje da Srbija i Priština pokažu maksimalnu kooperativnost, “dobre usluge” partnera od poverenja ne samo da su dobrodošle, nego mogu da igraju i ključnu ulogu. Nije to prvi put da se SAD oslanjaju na Grčku i Italiju u završavanju balkanskih poslova.Italija i Grčka tako su se posle potpisivanja Dejtonskog sporazuma pojavile kao države koje su ga finansijski učvrstile tako što su njihovi državni mobilni operatireri kupili “Telekom Srbije” za milijardu dolara. To je omogućilo Srbiji iscrpljenoj dugogodišnjim sankcijama da za kratko vreme poboljša svoje finansije.

Sličnu ulogu, ali mnogo više u političkom smislu, Italija i Grčka igraju i danas. Samo nedelju dana posle italijanskog ministra, u Beogradu je boravila grčka predsednica Katerina Sakelaropulu. Ona je izjavila da stav njene države, koja nije priznala nezavisnost Kosova, o tome ostaje isti.

„Istovremeno, Grčka, pored svog dobro poznatog stava o statusu Kosova i verna svojoj politici na zapadnom Balkanu, sledi pragmatičan i konstruktivan pristup u odnosu na Kosovo, koji ima za cilj jačanje stabilnosti i sugirnosti, kao i sveukupni pomak ka EU integracijama celog regiona, što i jeste naš strateški cilj“, rekla je Sakelaropulu.  

Šef italijanskog ministarstva spoljnih poslova je najavio da Rim do kraja 2023. planira da održi niz sastanaka i drugih događaja sa predstavnicima balkanskih država.

Između ostalog, prema rečima Tajanija, on sam namerava da do kraja godine održi sastanak sličan jučerašnjem kako bi ocenio napredak u procesu pripreme planirane integracije balkanskih zemalja u EU.

„Organizovaćemo još jedan sličan samit do kraja godine da vidimo kakav je napredak postignut između Evrope i zemalja kandidata u postizanju punog učešća ovih zemalja u EU“, rekao je Tajani.

Pored podrške bržem ulasku balkanskih zemalja u Evropsku uniju, uloga u održavanju dijaloga Beograda i Prištine, do konačnog prihvatanja nemačko – francuskog plana, prirodna je uloga Italije, koja istorijski već vekovima učestvuje u interakciji sa albanskim stanovništvom, više od bilo koje druge evropske zemlje. Na ministarskom sastanku zemalja Zapadnog Balkana koji je usledio dan nakon okupljanja “Otvorenog Balkana”, govorilo se o bezbednosti na Balkanu i stabilnosti regiona, kao i o ojačavanju sporazuma iz Ohrida između Beograda i Prištine.  Italijanski šef diplomatiije je napomenuo da Italija istupa u ime EU i da evropski plan za normalizaciju odnosa Beograda i Prištine, smatra značajnim korakom u pogledu dijaloga dveju strana. “Trudimo se da se situacije ne pogorša, nego poboljša”, zaključio je šef italijanske diplomatije.

Grčka i Italija, razume se, ključne su zemlje južnog krila NATO, pa otuda nije neočekivano da upravo one dobiju i najviše odgovornosti za održavanje bezbednosti zapadnog Balkana.