"Nikad više" je sada 

Jahel Vilan
Izvor: Tanjug

Autorski tekst za "Politiku" ambasadora Izraela u Srbiji Jahela Vilana

Ove godine navršava se 79 godina od oslobođenja logora Aušvic-Birkenau, mesta koje je simbol pakla na zemlju koji su stvorili nacisti i njihovi saradnici tokom Holokausta. 

Datum njegovog oslobođenja, 27. januar, izabran je za Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta. Svake godine taj dan nam pruža priliku da proučimo istorijsku, političku i ideološku pozadinu koja je prethodila Holokaustu i omogućila da se on desi, u duhu pokušaja da ispunimo obećanje koje glasi: "Nikad više". 

Smatram da je od suštinske važnosti identifikovati sličnosti između događaja koji su prethodili i dešavali se tokom Holokausta i drugih sličnih događaja, kako bismo prepoznaki i imenovali lice zla i energično ustali protiv njega da se ono zaista nikad više ne bi dogodilo. 

Za nas, kao i za svakoga ko poseduje funkcionalan moralni kompas, ovogodišnji Dan sećanja na žrtve Holokausta ima novo i bolno značenje. 

Oni koji su preživeli Holokaust i koji žive u nekoj od 30 zajednica koje je teroristička organizacija Hamas napala 7. oktobra i već su prošli najgore moguće stvari, postali su svedoci užasa za koje se svet zakleo da nikada više neće biti viđeni. Neki od njih su kidnapovani, neki imaju decu, unuke ili praunuke koji su oteti ili ubijeni, članovi njihove zajednice su masakrirani, a njihove kuće uništene i spaljene. 

"Za nas je ovo bio drugi Holokaust", rekli su Rut Haran (87), čiji je sin ubijen te subote, a sedam članova njene porodice kidnapovano i odvedeno u Gazu, i Haim Ranan (87), koji je uspeo da se sakrije sa unukom u sigurnu sobu. Rut i Haim su preživeli Holokaust, stanovnici su kibuca Beri,  kojem je više od 100 žitelja ubijeno ili kidnapovano. 

Holokaust je podrazumevao godine zvaničnog podsticanja i legitimizacije antisemitizma, praćenog akcijama koje su uključivale pogrome i diskriminaciju, a koje su se završile "konačnim rešenjem" i genocidom. 

Slično su i genocidnom napadu 7. oktobra prethodili izrazi širokog, organizovanog antisemitizma u javnoj sferi - na društvenim mrežama, na skupovima širom sveta, čak i za govornicom UN. Organizacija osnovana posle Drugog svetskog rata radi održavanja mira i bezbednosti u svetu i zaštite ljudskih prava, sada umesto da pokušava da spreči da se genocid ne ponovi, daje mu legitimitet. 

Generalni sekretar UN Antonio Gutereš nije prvi, a po svemu sudeći ni poslednji koji je pomešao slobodu govora sa slobodom podsticanja i širenja mržnje, laži, poricanja i izvrtanja istine. To zamagljivanje je srž onoga protiv čega se borimo suprotstavljajući se antisemitizmu i poricanju Holokausta, kao i iskrivljavanju i poricanju zločina počinjenih 7. oktobra, koje su dokumentovale same ubice i uživo emitovale svetu. 

Mržnja prema Jevrejima postoji kroz generacije, često se koristi u političke svrhe i, nažalost, još uvek postoji i raste, ne samo u arapskom svetu veći u delovima Zapadnog sveta. Antisemitizam se hrani predrasudama, mržnjom prema Jevrejima i učenjem da se mrzi, i uključuje legitimizaciju, pa čak i veličanje terorističkih napada na Jevreje i Izrael. Demonstracije širom sveta koje pozivaju na "oslobođenje Palestine od reke do mora" zapravo daju legitimitet etničkom čišćenju Jevreja. Ne iznenađuje što je "Moja borba", knjiga Adolfa Hitlera pronađena u arapskom prevodu u kući u Gazi koja se koristila kao laboratorija za proizvodnju i skladištenje oružja Hamasovih terorista. 

Prihvatanje antisemitskih izraza kao legitimnog dela političkog govora predstavlja pretnju liberalno-demokratskim vrednostima i budućnosti celog sveta. Naša je moralna obaveza da se borimo protiv tog fenomena gde god se on pojavio. I od ključnog je značaja da se jasno i nedvosmisleno kaže: rat započet 7. oktobra 2023. godine nije rat za teritoriju ili slobodu, već rat protiv samog postojanja Jevreja na toj zemlji koja se prostire "od reke do mora". 

Ove godine, više nego do sada, Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta mora da posluži kao snažan podsetnik šta se može dogoditi svetu koji stoji skrštenih ruku.
"Nikada više" je sada!