Zadušnice u Prištini: Zaboravljaju ljudi da su im koreni ovde

Na groblju u Prištini danas se okupilo desetine raseljenih Srba koji su nastanjeni u okolnim mestima, ali i onih koji i danas u gradu žive, kako bi na Mitrovske zadušnice zapalili sveće svojim najbližim.
Za razliku od prethodnih godina groblje je delimično očiščeno, međutim, posledice 1999. godine, ali i posleratnog perioda i dalje su vidljive, jer je veliki broj spomenika devastiran.
Veroslava Andrić je posle 25 godina posetila groblje u gradu u kome je rođena.
„Po prvi put sam ovde posle 25 godina, od straha nisam smela da dolazim. Moji su svi odseljeni, van Kosova žive. Ja sam se ovde udala, u Prilužju. Došla sam da obiđem grobove roditelja mojih roditelja. Dole su sahranjeni majčini roditelji, ovde tatini. Šta da vam kažem, teško je. Drago mi je samo što spomenik nije oštećen. Emocije su odradile svoje“, rekla je Andrić.
Slađana Vukadinović dirnuta je slikom sa groblja u Prišini, ali nije iznenađena.
„Tužna sam kada dođem i vidim grob mog oca i tužna sam kada vidim, kada se setim koliko je naroda bilo te 2000., 2001. godine, a sada kada je mnogo slobodnije kretanje, nema nikog, tu sam ja i par nas“, rekla je Vukadinović.
To govori, ističe, da je narod zaboravio na svoje najmilije.
„Da smo zaboravili na svoje očeve, dedove, pradedove, bake i na sve ostalo, ono što su nam u životu dali, pružili, ono što su nas učili, da je Kosovo naše, da ne treba da odlazimo odavde. Kao što neću otići, moj otac je zato ostao sam ovde, nećemo ga premeštati. Zaboravljaju ljudi da su odavde, da su im koreni odavde“, rekla je Vukadinović.
Vukadinović svake godine obilazi i groblje u Uroševcu, a kako tvrdi, tamo je uvek jedina na groblju.
„U Uroševcu moj je zet pokojni, koji je stradao 1999. godine na nagaznoj mini, mlad, u 30. godini. Tamo nikoga neće biti osim mene. Ja sam sa popom pričala, on motiviše narod, zove narod, ali narod ne dolazi. Odazivaju se 11. septembra kada je slava u Uroševcu, ali za zadušnice nema nikog“, rekla je Vukadinović.
Prištinski paroh otac Staniša Arsić kaže da je iz godinu u godinu Srba na groblju sve manje i uputio apel narodu da razmišljaju i o duhovnim stvarima i ne zaboravljaju svoje pretke.
„Ovde, konkretno na prištinskom groblju, zaista je tužna slika. Grad koji je brojao preko 40.000 pravoslavnih duša, gde su se svi sahranjivali ovde na pravoslavnom groblju, danas nema tri do četiri porodice koje dolaze ovde da obiđu grobove svojih pokojnika i da se pomole za pokoj duša njihovih“, rekao je otac Staniša.
On je svima onima koji imaju članove porodice sahranjene u Prištini poručio da dođu i obiđu grobove.
„Da se sete svega onog što su imali, što im je ostavljeno. Sve što su prodali i od toga danas žive ostavili su im upravo oni koji su svoje kosti ovde i položili, na ovom groblju. Ako ne radi nečega drugog, onda radi toga i sećanja na to, da makar na zadušnice dođu, posete njihove grobove i upale jednu jedinu sveću. Mislim da je ovo dovoljno za one koje hoće da čuju i koji hoće da poslušaju“, rekao je sveštenik.
On je istakao da organizovanog dolaska na groblje nema već više od četiri godine, a da je mali pomak to što je groblje očišćeno.
„Ove godine možemo da vidimo i da uočimo da je zaista groblje uredno i u znatnoj meri, možemo da kažemo čak 95 odsto, groblje je očišćeno i možemo da priđemo svakom spomeniku i upalimo sveću. Tim ljudima koji su zaduženi za održavanje gradskog groblja u Prištini želim da se zahvalim u ime onih koji danas nisu došli u Prištinu da se poklone seni svojih predaka“, rekao je otac Staniša.
Primetno je da su i pojedni spomenici vraćeni na mesto i podignuti, a prema rečima sveštenika, to su uradile porodice. Ne izostaju, kako kaže, i zahtevi za ekshumacije.
„Kao što možete videti kada prođete kroz groblje na mnogim porodičnim grobnicama gde su se ljudi sahranjivali vidimo da je zemlja utonula, vidljivi su tragovi ekshumacija. Mnogi ljudi zovu mene kao sveštenika i raspituju se o svemu tome, međutim, moj stav i princip mojih odgovora jeste da ostavimo mrtve na miru da počivaju tamo gde su živeli i bili sahranjeni“, poručio je on.
0 komentara