Od Francuske do Španije i Poljske: Izbori koji bi mogli da promene političku ravnotežu u EU

EU se cepa ilustracija
Izvor: Ilustracija

Niz izbora u nekim od najvažnijih evropskih zemalja tokom narednih 13 meseci mogao bi značajno da promeni političku ravnotežu u Evropskoj uniji. Nacionalističke i krajnje desničarske stranke beleže sve veću podršku, što otvara mogućnost stvaranja evroskeptičnog bloka koji bi mogao da oteža donošenje odluka u Briselu, navodi se u analizi Gardijana.

Evropa ulazi u odlučujući izborni period koji bi mogao da odredi politički pravac Evropske unije u narednim godinama. U fokusu su izbori u Španiji, Francuskoj, Poljskoj i Italiji, gde nacionalističke političke snage nastoje da osvoje ili učvrste vlast, navodi se u analizi britanskog lista Gardijan.

Važna izborna nadmetanja očekuju se i u Grčkoj, Estoniji, Finskoj i Slovačkoj, dok će u Nemačkoj biti održani regionalni izbori.

Glavna zabrinutost nije nužno raspad Evropske unije, već njeno postepeno slabljenje i rizik da politički sukobi između vlada država članica blokiraju donošenje odluka o strateškim pitanjima, kao što su finansiranje Ukrajine, evropska odbrana, proširenje EU i ekonomska integracija.

Izborni ciklus trebalo bi da počne 29. novembra u Španiji, gde se socijalistički premijer Pedro Sančez suočava sa mogućnošću gubitka vlasti u korist konzervativne Narodne partije i krajnje desničarskog Voksa. Ove dve stranke već su sarađivale u nekoliko regiona zemlje, čime je dodatno pojačan pritisak na aktuelnu vladu.

Još jedno posebno značajno izborno nadmetanje očekuje se u Francuskoj, gde se Marin Le Pen, liderka Nacionalnog okupljanja, smatra jednom od glavnih favoritkinja za predsedničku funkciju. Prema analizi, ona ima značajnu prednost u anketama u odnosu na Žan-Lika Melanšona i razjedinjene političke snage centra.

U međuvremenu, u Poljskoj nacionalističke stranke jačaju svoj uticaj i, ukoliko objedine izbornu podršku, mogle bi da ugroze proevropsku vladajuću koaliciju Donalda Tuska.

U Italiji premijerka Đorđa Meloni nastoji da obezbedi drugi mandat na izborima koji bi trebalo da budu održani do kraja 2027. godine. Međutim, suočava se i sa pritiskom radikalnije političke snage Roberta Vanačija, poznate pod nazivom Nacionalna budućnost.

Jačanje nacionalističkih stranaka dešava se u trenutku kada podrška građana samoj Evropskoj uniji ostaje visoka. Prema podacima koje navodi Gardijan, 74 odsto Evropljana smatra da njihova zemlja ima koristi od članstva u EU, što je rekordni nivo.

Ipak, gotovo svaki četvrti birač već podržava stranke krajnje desnice, što je skoro pet puta više nego sredinom devedesetih godina.

Među faktorima koji utiču na ove promene navode se ekonomska stagnacija, mere štednje, starenje stanovništva i pritisak na javne finansije, što je oslabilo poverenje u tradicionalne stranke levog i desnog centra.

Istovremeno, migracije, zelena tranzicija, podrška Ukrajini i globalizacija postali su ključna pitanja političkih sukoba. Analiza ukazuje i na uticaj ruskih dezinformacija, kao i na otvorenu podršku administracije američkog predsednika Donalda Trampa strankama koje sebe smatraju patriotskim.

Značajne promene mogle bi da se dogode u Evropskom savetu, gde trenutno samo trojica od 27 lidera država članica dolaze iz političkih stranaka levice.

Ukoliko nacionalističke i evroskeptične stranke pobede na izborima u Francuskoj, Španiji i Poljskoj, mogle bi da formiraju snažan blok saveznika sposoban da blokira važne odluke na evropskom nivou.

Najosetljivija pitanja bila bi budžet EU, finansijska i vojna pomoć Ukrajini, proširenje Unije, kao i saradnja u oblastima odbrane, energetike, finansija i tehnologije.

Politikolog Natali Toči upozorava da bi ovaj izborni ciklus mogao drastično da promeni političku sliku Evrope i dovede do unutrašnjeg slabljenja evropskog projekta.

Ipak, izborna trka u Francuskoj ocenjuje se kao najpresudnija. Politički program Marin Le Pen predviđa smanjenje francuskog doprinosa budžetu EU za 11 milijardi evra, raspisivanje ustavnog referenduma kojim bi se francuskom pravu dao primat nad evropskim, kao i neprimenjivanje pojedinih pravila zajedničkog tržišta.

Mujtaba Rahman iz konsultantske kuće Evroazija grupa ocenjuje da Francuska ima znatno veću težinu u Evropskoj uniji od Mađarske. Zbog toga bi eventualno predsedavanje Marin Le Pen moglo da predstavlja mnogo ozbiljniji izazov za strukturu i funkcionisanje Unije.

Jedna od prvih posledica mogla bi da bude blokiranje dalje evropske pomoći Ukrajini ukoliko se formira stabilan savez evroskeptičnih lidera. Mogao bi da se promeni i stav Đorđe Meloni ukoliko u Evropskom savetu dobije više političkih saveznika i više ne bude imala istu potrebu da zadržava umeren odnos prema Briselu.

U analizi Gardijana aktuelna situacija upoređuje se sa 1998. godinom, kada je većinu evropskih vlada predvodila proevropska levica centra, a Evropska unija se nalazila u periodu proširenja i ekonomskog rasta.

Gotovo tri decenije kasnije, čini se da se političko usmerenje kontinenta menja u suprotnom pravcu.

Štefan Lejne iz organizacije Karnegi Evropa smatra da će predstojeći izborni ciklus predstavljati odlučujući test stabilnosti Evropske unije. Prema njegovim rečima, rastući uticaj radikalne desnice ne znači nužno raspad Unije, ali bi mogao da dovede do toga da ona izgubi sposobnost prilagođavanja novim međunarodnim izazovima.

Najveći rizik, prema ocenama analitičara, jeste da bi sukobi između vlada i nemogućnost donošenja zajedničkih odluka mogli postepeno da oslabe Evropu, smanjujući njen politički značaj i uticaj na međunarodnoj sceni, piše Gardijan.

Nov raspored snaga u Evropskoj uniji, sa akcentom na posledice koje bi te relacije mogle imati kada je u pitanju Kosovo, bio  je tema analize Kosovo onlajna u septembru ove godine. 

Svaka država članica Evropske unije može da zaustavi odluku svih ostalih – upravo taj mehanizam, koji je decenijama u samoj srži evropskog odlučivanja, mogao bi da bude promenjen, jer je 11 članica EU zatražilo je da se razmotri prelazak sa jednoglasnog na odlučivanje kvalifikovanom većinom. Sagovornici Kosovo onlajna procenili su da bi takva mera odgovarala Srbiji u kontekstu ubrzanja evrointegracija i lakšeg otvaranja klastera bez blokada, ali da bi sa druge strane, mogla da oslabiti zaštitu koju Beograd ima od strane pet zemalja koje ne priznaju Kosovo.