Evropski izbori i briselski dijalog: Izneverena očekivanja i nove računice

Izbori Evropski parlament
Izvor: Kosovo Online

Oko 342 miliona građana Evropske unije sa biračkim pravom od 6. do 9. juna imaće priliku da glasa na izborima za Evropski parlament. Rezultati ovih izbora uticaće na to ko će biti sledeći predsednik Evropske komisije, ali i na oblikovanje buduće evropske politike i prema Zapadnom Balkanu, kao i na nastavak procesa dijaloga Beograda i Prištine.

Za Evropski parlament bira se ukupno 720 poslanika, a ova institucija sa vladama EU odlučuje o ključnim zakonima za 27 članica Unije, ali i o sudbini zemalja-kandidata i za Beograd i Prištinu najvažnije pitanje - normalizaciju odnosa.

“Dijalog nije propao jer verujemo da će na kraju biti moguće da se dve strane dogovore, a mi smo tu da im pomognemo u tome”.

Jedna je od dve rečenice koja se poslednjih godina prečesto mogla čuti od sada već odlazećih evropskih zvaničnika.

Portparol EU Peter Stano ovo je izgovorio 27. septembra 2021. godine - dan nakon još jedne runde bezuspešnih pregovora u Briselu na kojoj su pod okriljem EU učestvovali predsednik Srbije Aleksandar Vučić i kosovski premijer Aljbin Kurti.

“Dijalog nije propao uprkos tome što poslednja runda pregovora nije bila uspešna”, ponovio je Peter Stano i 15. septembra prošle godine nakon još jednih propalih pregovora.

To su ponavljali i drugi. Lajčak najviše.

Da li zato što u septembru odlazi na mesto ambasadora u Švajcarskoj ili što se umorio od “optimizma”, tek glavni posrednik EU u dijalogu je sredinom prošlog meseca, nakon sedme, bezuspešne runde razgovora u Briselu po pitanju zabrane dinara, bio nešto umereniji.

"Nažalost, dogovor nije postignut i u ovom trenutku nije jasno kako će ova odluka uticati na svakodnevni život zajednica koje su pogođene na Kosovu. Spreman sam da budem domaćin još jednog sastanka na ovu temu pod uslovom da strane pokažu istinsku spremnost da postignu dogovor", kazao je Miroslav Lajčak.

Drugi lajt motiv pregovora Beograda i Prištine bili su evropski zahtevi da Zajednica srpskih opština bude formirana.

“Spreman sam da ubedim lidere da nađu prakična rešenja pre 21. novembra. Do tog datuma ne smemo da dođemo bez rešenja. Nalazimo se u vakuumu u kome može da dođe do najgoreg i obe starane moraju da pokažu više fleksibilnosti", rekao je Borelj 14. novembra 2022. godine.

Malo se toga promenilo tokom dve godine kada je reč o fleksibilnosti. Više se pričalo o reanimaciji.

Specijalni izaslanik EU Miroslav Lajčak izjavio je početkom maja ove godine da bi fokus trebalo da bude na napretku u punoj implementaciji sporazuma, bez preduslova ili odlaganja, što za Kosovo znači da treba da započne sa formiranjem Zajednice srpskih opština i prihvati evropski nacrt statuta ZSO.

"Obe strane i njihova konstruktivnost će se meriti isključivo na osnovu napretka u implementaciji – a ne na osnovu postupaka ili javnih izjava druge strane. Lopta je u dvorištu Srbije i Kosova, a mi čekamo da počnu da ispunjavaju dogovoreno", rekao je Lajčak.

Samo 12 dana kasnije, zvaničnici Nemačke, Francuske i Italije uputili su pismo Prištini, svojevrstan odgovor zbog čega Kosovo nije slavilo i postalo članica Saveta Evrope.

"Nažalost, koraci koje predlažete ne rešavaju hitnu potrebu za konkretnim koracima ka uspostavljanju Zajednice opština sa srpskom većinom i rizikuju dalje podrivanje dijaloga koji vodi Evropska unija", navodi se u pismu.

Bivši ambasador Kosova u Albaniji Silje Ukšini nakon svega je zaključio da je dijalog Beograda i Prištine “na samrti” i u statusu kvo, što traje poslednjih četiri-pet godina i da ključnu krivicu za to snosi Evropska unija.

“Na simboličan način kažem da dijalog umire, da je na veštačkom disanju. Lajčak može da se pohvali, na kraju on je uradio veliki posao, jer je otvorio velika pitanja. I to je jedini bilans njegovog rada. Ali, dijalog nije napredovao i mislim da je glavni krivac za to Evropska unija. Pristup koji je Kosovo imalo dijalogu bio je neuravnotežen i asimetričan”, rekao je Ukšini.

Sagovornici Kosovo onlajna, sumirajući rad dosadašnje evropske administracije ukazuju da nije opravdala očekivanja prema Zapadnom Balkanu i dijalogu Beograda i Prištine i da je pred njihovim naslednicima težak posao da nastave ovaj proces zato što je rat u Ukrajini najkrupniji, ali ne i jedini izazov za Stari kontinet.

Neplanirani “spoljni igrači”

Bivša ambasadorka pri Oebsu Branka Latinović smatra da će Zapadni Balkan biti u fokusu i sledeće evropske administracije, a da za neuspeh u okončanju dijaloga Beograda i Prištine uzroke ne treba tražiti samo u EU, već i u “neplaniranim spoljnim igračima”.

“Pitanje Zapadnog Balkana je naravno u kontekstu širenja i pridruživanja država regiona EU jedno dugoročno pitanje i ono je na dnevnom redu, odnosno u programu rada dugi niz godina. Sigurno je da se sve što se desilo na istoku Evrope, rat u Ukrajini, dodatno ubrzalo čitavu tu agendu kako bi se region inkorporirao, ušao u EU sa odgovarajućim planovima, dinamikom, uslovima koji treba da se sprovedu”, kaže Latinović u razgovoru za Kosovo onlajn.

Prema njenim rečima odlazeći sastav Evropske komisije bio je posvećen dijalogu Beograda i Prištine, o čemu svedoči imenovanje specijalnog izaslanika Miroslava Lajčaka, i ističe da se u pregovarački proces zatim uključio i visoki predstavnik za spoljnu, bezbednosnu i odbrambenu politiku Đuzep Borelj.

Međutim, ističe Latinović, oni u tome nisu uspeli, a razloge, tvrdi, treba tražiti i u “neplaniranim spoljnim igračima”.

“Čitavi alati i taktika međunarodnih organizacija i činilaca se promenila. Ni rečnik nije kao što je bio devedesetih godina i ovakav izmenjen pristup treba sagledati u novim realnostima i novim okolnostima. Da li su oni u tome uspeli - pa nisu. Da li su imali ambicija - jesu. Da li su imali političke volje i želje - mislim da jesu. E sad, neke druge stvari su na to uticale. Naravno, ne treba tu isključiti ni angažovanje nekih neplaniranih spoljnih igrača”, kaže Latinović.

Dodaje da u tom svetlu treba posmatrati i poteze kosovskog premijera Aljbina Kurtija.

“Lično mislim da ova tvrdoglavost Kurtija da odbija bilo kakav dogovor, odnosno uvek iznalazi neki izgovor da se postigne dogovor vezano za nastavak korišćenja dinara na teritoriji Kosova nije izraz samo njegove tvrdoglavosti i njegove upornosti, nego verovatno da tu postoje neki drugi činioci koji stoje iza njega i koji ga ohrabruju da na tome istraje. S druge strane, sami predstavnici Evropske komisije nemaju instrumenata, nemaju način da to podstaknu, da se reguliše na drugi način. Pokušalo se sa nekakvim sankcijama, blagim, koje u praksi skoro nisu bile ni primenjene”, objašnjava Latinović.

Zato je, ističe, zadatak naredne Evropske komisije da napravi paket mera kojim bi se takva opstrukcija sprečila, a Priština ispunila dogovoreno.

“Ostaje da se vidi kako će se ovo pitanje upakovati a da omogući normalizaciju odnosa na način da Priština ispuni svoje obaveze, pre svega vezane za Zajednicu srpskih opština, ali i sve drugo što je vezano za to”, zaključuje Latinović.

Ko je šta obećavao

Za odličnog poznavaoca evropskih prilika, donedavnog dopisnika agencije Beta iz Brisela Dragana Blagojevića učinak odlazeće evropske administracije po pitanju Zapadnog Balkana, ali i dijaloga Beograda i Prištine sveo se na “priličnu nemoć” jer suštinski ništa nije urađeno, a buduće odluke, bez obzira na predstojeće izbore za Evropski parlament, kako smatra, najviše će zavisiti od rezultata novembarskih izbora za predsednika SAD.

“Sve ono što je do sada radila evropska administracija, pre svega Evropska komisija, ali i vlade EU, kad je reč o Zapadnom Balkanu, na kraju se svelo na priličnu nemoć”, kaže Blagojević za Kosovo onlajn.

On smatra da je više argumenata za ovu tvrdnju, a kao prvi navodi obećanja evropskih zvaničnika o ogromnoj finansijskoj pomoći Zapadnom Balkanu.

“Miroslav Lajčak i Oliver Varhelji su govorili, pre sve komesar Valhelji o nekih 30 milijardi pomoći. I tri godine govori o tome, a to je ostalo mrtvo slovo na papiru. Sad su se pojavila neka dodatna sredstva od šest milijardi, ali preduslov za to su da svaka zemlja mora ispuniti one osnovne uslove, a to je da za zadovolji merila vladavine prava i ostalo. Ali, to stoji već u ključim stavkama u kojima se pregovara o članstvu EU”, kaže Blagojević.

Dodaje da sličan rezime, da se suštinski ništa nije uradilo, može da se izvede i kada je reč o približavanju regiona EU, ali i po pitanju Kosova.

“Moje uverenje je da je tu silno vreme potrošeno, a da nije ništa suštinski urađeno kad je Zapadni Balkan u pitanju. E sad, došlo je do rata u Ukrajini. Ta geopolitička komponenta ili razlozi ili viđenja, kako već ko gleda unutar Evropske unije, prevagnuli su i sad se kaže da to mora hitno da se uradi. Kako? Ne može preko noći. Prvo, Ukrajina je zemlja u ratu. Ona je ta koja prva treba da uđe u Evropsku uniju. Belgija, predsedavajući Evropske unije, predlaže da već u junu počnu pregovori o članstvu sa Ukrajinom i Moldavijom. Zapadni Balkan više niko i ne spominje. Pitanje Kosova je potpuno zamrznuto. Čak nije zamrznuto, više se ništa tu ne radi”, ističe Blagojević.

Komentarišući rezultate ključnih evropskih aktera po pitanju regiona ovaj iskusni novinar kaže da je jedini koji je nešto pokušao da uradi bio glavni evropski pregovarač u dijalogu Beograda i Prištine Miroslav Lajčak.

“U poslednjih mesec i po dana, visoki evropski predstavnik Đuzep Borelj putuje po svetu, izbio je rat u Gazi i jednostavno on je zaboravio na ono što bi trebalo da radi kad je u pitanju Kosovo. Ne kažem da ne treba da radi kad su u pitanju te druge velike svetske teme i problemi, ali jednostavno njega nigde nema više. Jedini koji je ostao i koji nešto priča i pokušava, ali vidimo, dosta jalovo, je Miroslav Lajčak. Svi pokušaji da se makar za pitanje dinara na Kosovu nađe rešenje su pali u vodu. Jednostavno, vlast u Prištini to odbija, neće”, navodi Blagojević.

Upitan da li će buduća evropska administracija imati drugačiji pristup i šta Zapadni Balkan može da očekuje, Blagojević kaže da je to “pitanje za milion dolara” i da svi čekaju “novembar” - izbore za predsednika SAD.

“Mislim da svi čekaju, i ovde na Balkanu, ali i u EU šta će se dogoditi u Americi u novembru. Izbori za američkog predsednika će verovatno biti presudni i za celokupnu politiku EU prema Ukrajini, prema Zapadnom Balkanu i uopšte za odnose između Evrope i Amerike. Biće potrebno dosta vremena da se unutar Evropske komisije i vlada EU osmisli i razjasni šta može konkretno da se učini da ono što je ‘na papiru’ i realizuje. Nikako ne treba zaboraviti da u Ukrajini besni rat. Tamo apsolutno niko ne zna ni koji je politički cilj tog rata kada su Evropljani u pitanju, pa ni za Amerikance”, naglašava Blagojević.

Komentarišući mogućnost da li će Ursula fon der Lajen dobiti još jedan mandat, Blagojević kaže da u Briselu ima otpora takvoj ideji i da je jedan od najozbiljnijih protivkandidata Nikolas Šmit iz redova Partije evropskih Socijalista.

“Neki smatraju da ona nije dobro vodila Evropsku komisiju. Neki podsećaju na to da je i kao ministarka u Nemačkoj ranije nije baš imala sjajne rezultate. Ali, tada je imala veliku podršku Angele Merkel, kancelarke. Ne znamo kako stvari stoje unutar njene stranke CDU, ali vidimo da pokušava da nađe savez sa Đorđom Meloni, italijanskom premijerkom koja se pokazala kao umešan političar i vladar. Ali, raspored i kretanje snaga unutar EP govore da bi socijalisti teško mogli da očekuju da će dobiti čelnika Evropske komisije”, zaključuje Blagojević.

Međunarodni kontekst

Istraživač Instituta za evropske studije Petar Ćurčić ocenjuje da je odlazeća evropska administracija pokušala da ostvari iskorak u procesu normalizacije odnosa Beograda i Prištine, ali da i pored određenih uspeha nije ostvarila zadovoljavajuće rezultate.

“Čini se da je Evropska unija pokušala da ostvari određene iskorake u procesu normalizacije odnosa. Međutim, opšti kontekst i naravno teška pozicija koju Srbija ima pre svega zbog nesaradljivosti Albanaca, nije mogla da ostvari zadovoljavajuće rezultate”, kaže Ćurčić u razgovoru za Kosovo onlajn.

Prema njegovim rečima pitanje odnosa EU i Kosova ne sme da se posmatra izolovano već u odnosu na opšti međunarodni kontekst i podseća da je administracija na čijem je čelu bila Ursula fon der Lajen bila suočena sa nizom pararelnih procesa i efekata, od krize korona virusa, početka ruske intervencije u Ukrajini, konstantnog migrantskog pritiska do sve zategnutijih odnosa između SAD i Kine.

“Kosovsko pitanje mora da se uklopi u odnosu na sve ove fenomene. Meni se čini da je pitanje Kosova zavisilo od strateškog trougla, ako govorimo o Evropskoj komisiji, između Ursule fon der Lajen, Đuzepa Borelja i Miroslava Lajčaka. Takođe ne treba zaboraviti i bitnu ulogu koju su Nemačka i Francuska imale u procesu Ohridskog sporazuma, traženja neke nove dinamike u odnosima između Beograda i Prištine. To čak nije toliko pitanje Evropske komisije koliko je pitanje nacionalnih država, odnosno dve vodeće u EU, Nemačke i Francuske”, ističe Ćurčić.

Među pitanjima koja još čekaju razrešenje, naglašava, jeste i procesuiranje odgovornih za zločine nad Srbima na Kosovu.

“Efektivno, neke stvari su urađene. Ne treba zaboraviti da je u toku i proces koji se vodi za ratne zločine. To je sve niz pitanja koji i dalje ostaju otvorena, ali jesu pozitivni signali imajući u vidu i srpske žrtve na teritoriji Kosova i Metohije i što i dalje nemamo počinitelje tih zločina. To su sve pitanja koja ostaju otvorena u budućnosti”, navodi.

Smatra da će budući odnos EU prema Zapadnom Balkanu, a posebno prema pitanju dijaloga Beograda i Prištine najviše zavisiti od samodefinisanja odnosa nakon izbora za Evropski parlament, ali ne samo tih izbora.

“Treba podsetiti da će izbori u Nemačkoj biti već naredne godine i oni će bitno uticati na celokupni proces proširenja”, smatra Ćurčić.

Ocenjuje da predstojeći izbori za Evropski parlament otvaraju “dve dimenzije”.

Prva je pitanje proširenja, a druga zadovoljenje srpskih nacionalnih interesa.

“Trenutni rast desnice koji se odvija, ali pre svega evropskih konzervativaca i reformista koji su predvođeni italijanskom premijerkom Đorđom Maloni i raspad grupe Identiteti otvara novo pitanje da li će evropski konzervativci i reformisti biti deo naredne uprave. Ukoliko se to desi, možda, a imajući u vidu poslovično dobre odnose koje je Srbija imala sa Italijom, posebno od dolaska premijerke Meloni, možda bi moglo da pospeši taj proces”, zaključio je Ćurčić.