Odežda Svetog kralja Milutina u crkvi u Bostanu: Povratak mestu gde je ispisana istorija

ODEŽDA KRALJA MILUTINA
Izvor: Kosovo Online

U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice u Bostanu, opština Novo Brdo, trajno je izložena odežda Svetog kralja Milutina, čije mošti počivaju u Hramu Svete Nedelje u Sofiji, u Bugarskoj. Paroh novobrdski, otac Stevo Mitrić kazao je da je Novo Brdo, koje je osnovao kralj Milutin, mnogo doprinelo razvoju tadašnje Srbije, i da je važno da se kralj, na neki način, vratio u svoj grad.

U pravoslavnoj tradiciji, odeća i predmeti koji su bili u dodiru sa moštima svetitelja poštuju se kao relikvije, verujući da je blagodat svetitelja prisutna preko njih. Tako su i vernici u novobrdskoj parohiji dočekali odeždu Svetog kralja Milutina, sa verom da će ih sačuvati, pružiti im mir i pomoć u teškim vremenima.

Paroh novobrdski, otac Stevo Mitrić, koji je od mitropolita Eparhije raško-prizrenske Teodosija dobio blagoslov da dočeka odeždu u Sofiji, kazao je da bugarski narod čuva i poštuje Svetog kralja Milutina.

„Bila je velika litija u gradu, to je zaista divan događaj koji se praktukuje svake godine na presvlačenju moštiju“, kazao je otac Stevo.

Upitan o značaju odežde u crkvi u Bostanu za vernike iz tog kraja, paroh je naveo da je Novo Brdo osnovao kralj Milutin, i da je to što je odežda sa njegovih moštiju izložena baš u toj crkvi veoma važno.

„Ovaj grad je osnovan 1285. godine od strane kralja Milutina. Kažu da je tada definitivno završen. Novo Brdo je dosta vezano za kralja Milutina, jer se smatra da je 70 odsto finansija cele Srbije tada dolazilo iz Novog Brda. Mi Novobrđani se uvek hvalimo da je svaka zadužbina od kralja Milutina pa nadalje potekla od novca odavde, da smo iz ovih naših planina dali sve što je vredno. I zato je za nas bitno da odežda bude ovde, da kralj bude u svom gradu i da mi molitvom tražimo od njega podršku i blagoslov i sada, a i u budućnosti“, kazao je otac Stevo.

I dok se nekada, kako pokazuju istorijski spisi, u Novom Brdu koristio zlatni pribor za ručavanje, danas su želje skromnije. Kako kaže otac Stevo, važno je pružiti pomoć i pokazati gostoprimstvo.

„Nije nam želja da jedemo zlatnom viljuškom i kašikom, kao što su radili nekada naši preci, ali da imamo zlatne i blagoslovene duše koje će pomoći neprijatelju i prijatelju, i onome ko je namernik i putnik, da pokažemo širinu našeg gostoljublja koje je specifično za Kosovo i Kosovsko pomoravlje“, rekao je on.

Kako dodaje, u novobrdskoj parohiji ih nema mnogo, ali vernici često posećuju crkvu u Bostanu.

„Dolaze nam vernici, svakodnevno imamo poklonike, ovde imamo i konak, svaki vikend dođu ljudi, interesuju se za sam grad i za crkvu ovde, kao i za manastir Draganac, ali i za svaku drugu svetinju u Kosovskom pomorvlju.  Počinjemo da budemo obavezna stavka na mapi poklonika koji dolaze na Kosovo i Metohiju radi poklonjenja“, rekao je paroh.

Istoričar Živko Živković kazao je da odežde Svetog kraja Milutina u Bostanu znače povratak mestu odakle je ispisana istorija Srbije.

„Uzimajući u obzir da su odežde došle posle toliko vekova ovde, možemo slobodno reći da je to povratak našim korenima, povratak na mesto gde smo počeli našu istoriju i onda doživeli onaj nagli uspon koji se desio u kasnijim decenijama, da ne kažem i vekovima. Odavno se ovako nešto značajno nije desilo u našem kraju, nadamo se da ćemo zbog toga imati velikih blagodati“, kazao je istoričar.

Izrazio je zadovoljstvo što je odežda na ovogodišnjem presvlačenju moštiju Svetog kralja Milutina dodeljena crkvi Uspenja Presvete Bogorodice u Bostanu, gde sada vernici mogu da joj se poklone, celivaju i pomole se.

Govoreći o crkvi u Bostanu, Živković je kazao da je ona sagrađena u drugoj polovini 19. veka i da ju je osveštao sam patrijarh Pavle.

„Dolaze vernici iz Novog Brda. U poslednje dve-tri godine dolazi i veliki broj vernika iz Republike Srpske, iz Makedonije, Crne Gore. Sve je više zainteresovanih, dolaze i u manastir Draganac koji se nalazi u blizini, u crkvici Svetog Nikole, nastavljaju dalje put Gračanice i ostalih velikih svetinja, tako da možemo reći da je ova crkva i te kako posećena u poslednje vreme“, naveo je Živković.

Osvrnuo se i na mošti kralja Milutina, navodeći da su glava i desna ruka odvojene od ostatka moštiju.

„Kada govorimo o moštima kralja Milutina, zanimljiva je stvar da nedostaje glava i desna ruka, to jest odvojene su od moštiju. U narodu postoji verovanje da su to Turci uradili, da su glavu odstranili, jer je glava simbol mudrosti i desnu ruku, kao simbol snage“, ispričao je Živković.

Kako je kazao Živković, u napadu komunista na crkvu Svete Nedelje u Sofiji kada je u eksploziji poginulo gotovo 200 ljudi, mošti Svetog kralja Milutina ostale su neoštećene.

„Godine 1925. bugarski komunisti su izvršili veliki napad na crkvu iz tih političkih razloga. Tada su postavili eksploziv na tavanu crkve, eksploziv je ubio više od 200 ljudi, mahom političkih vođa tadašnje Bugarske, pao je i na kivot moštiju kralja Milutina, ali nekim čudom mošti nisu oštećene što nas navodi na misao da kralj Milutin nije tek tako bio kanonizovan od strane crkve. Bio je veliki dobrotvor i graditelj. Za vreme svoje vladavine, koja je trajala 39 godina, izgradio je isto toliko crkava i manastira“, rekao je istoričar.

Kralj Milutin ostao je upamćen kao najveći ktitor u srpskoj srednjovekvnoj istoriji, a sagradio je mnogo svetinja, među kojima su najpoznatije manastir Gračanica, manastir Banjska, Bogorodica Ljeviška, Kraljeva crkva u Hilandaru, i mnoge druge.

Preminuo je 29. oktobra 1321. godine u Nerodimlju kod Uroševca i sahranjen je u svojoj grobnoj crkvi, manastiru Banjska.

Nakon Kosovske bitke njegove mošti su prenete u manastir Svetog Georgija u Trepči, dok su oko 1460. prenete u Bugarsku. Tek u 18. veku mošti su trajno smeštene u hram Svete Nedelje u Sofiji.

Svečani čin presvlačenja moštiju Svetog kralja Milutina obavlja se svake godine 29. oktobra.

 

Nakon svečane liturgije i presvlačenja, ulicama Sofije tradicionalno se organizuje i velika litija sa njegovim svetim moštima.

Do sada su odežde Svetog kralja Milutina izložene u manastiru Gračanica, crkvi u Babinom Mostu i Miloševcu.