Koji su neophodni preduslovi za eventualno poboljšanje odnosa Srba i Albanaca na Kosovu

"Ekstremizam, predrasude, ideja da je agresija legitiman način političke borbe, i Aljbin Kurti kao dominatan politički izraz ekstremnog pristupa kod Albanaca, sprečavaju približavanje stavova Beograda i Prištine, ali i između srpskog i albanskog naroda"
Priredio: Miloš Garić
Prema jednom od nedavnih istraživanja javnosti objavljenih u kosovskim medijima, dve trećine i Srba i Albanaca na Kosovu imaju loše mišljenje o drugoj strani. Nedavno se pojavio podatak da se samo nešto više od tri odsto kosovskih Albanaca potvrdno izjasnilo da bi moglo da ima prijatelja među Srbima, dok je na istu temu u suprotnom smeru pozitivan odgovor dalo oko 30 procenata Srba.
U aktuelnim napetim okolnostima na Kosovu, koje nimalo ne idu na ruku popravljanju negativnih trendova u društvu, poražavajući procenti mogu da budu i još lošiji, što nikako ne daje optimizam da bi se u skorijem periodu suživot dva naroda na Kosovu mogao normalizovati.
Ambijent političkog ekstremizma, to nije nikakva tajna, pogoduje aktuelnoj kosovskoj vlasti, koju predstavlja Samoopredeljenje Aljbina Kurtija, jer uprkos brojnim lošim rezultatima u oblasti ekonomije, zdravstva, socijale, prosvete i svim ostalim važnim životnim poljima, vladajuća politika prema Srbima ima snažnu podršku među Albancima.
Srbi na Kosovu su u prethodnih 25 godina zbog nebezbednosti i odsustva osnovnih uslova za normalan život u potpunosti napustili skoro sve veće gradove na Kosovu i danas žive u malim enklavama, u uslovima vrlo sličnim getu. U mešovitim sredinama često se događaju provokacije čak i među prvim komšijama, naravno mnogo više na štetu Srba kao značajno manjeg dela stanovništva, iako su ti odnosi nekada bili uglavnom dobri, uprkos uvek prisutnim političkim nestabilnostima.
Kako u takvim uslovima očekivati poboljšanje opšteg stanja na Kosovu i koji su preduslovi neophodni za poboljšanje odnosa Srba i Albanaca na Kosovu?
Istoričar i istaknuti politički analitičar Ognjen Karanović za Kosovo onlajn kaže da do poboljšanja odnosa u ovim uslovima ne može doći.
"Beograd, država Srbija i srpski narod, posebno srpski narod na Kosovu i Metohiji, ne snose odgovornost za to. Svi, istorijski događaji, ali posebno protekli u poslednjih nekoliko godina, govore u prilog ove tvrdnje. Kolokvijalno rečeno, lopta je odavno u dvorištu privremenih prištinskih institucija, svakako i njihovih mentora, uglavnom sa političkog Zapada, koji vrlo nemo posmatraju sve procese na Kosovu i Metohiji koji se odvijaju u poslednje tri decenije, a naročito u poslednjih nekoliko meseci“, ukazuje Karanović.
Neophodno odustajanje od ekstremizma
On kao osnovnog krivca za aktuelne negativne procese na Kosovu vidi Aljbina Kurtija, lidera koji danas određuje albansku politiku prema Srbima.
"Ukoliko nam je namera, a jeste, da sve te procese usmerimo ka postizanju nekog kompromisnog rešenja, u kome će svi ostati i pomalo nezadovoljni ili čak ogorčeni, ali u kome će i jedna i druga strana postići, valjda osnovni cilj, da prvo živimo u miru, odnosno da kompletan region, a posebno Kosovo i Metohija sačuvaju mir i da se uspostavi neka trajnija stabilnost, da bi to bilo postignuto potrebno je da prvo Aljbin Kurti bude smenjen. I on i njegova vlada, i kompletna administracija tog najekstremnijeg oblika albanskog separatističkog pokreta na Kosovu i Metohiji, koja je instalirana na vlasti pre nekoliko godina. Kada bi bilo zaista istinske volje da dođe do tog kompromisa, to jest stabilizacije prilika, onda bi politički mentori lažne države u južnoj srpskoj pokrajini to prvo učinili“, napominje Karanović.
Za stabilniji poredak u nekom trajnijem obliku, dodaje, potrebno je da se značajno promeni albanski odnos prema Srbima na Kosovu.
"Potrebno je da neko, opet govorim o političkim mentorima separatističkog pokreta, ubedi starešine, kako plemenske, tako i mafijaške, koji sponzorišu i politički i materijalno i logistički taj separatistički pokret na Kosovu i Metohiji, da moraju da se odreknu ekstremizma, terorizma, generalno nasilja i agresije u svom političkom delovanju, kada govorimo o albanskoj zajednici na Kosovu i Metohiji, a i šire. Potrebno je, dakle, da politički Zapad zaista suzbije taj ekstremizam, to jest da iz svesti tih grupacija izbiju sklonost ka nasilju i ekstremizmu u političkoj borbi. Prevedeno, odnosno u praktičnom smislu, to bi značilo da je potrebno da im finansijski tokovi, iz kojih se finansiraju, budu onemogućeni, da ostanu bez materijalne podrške, i naravno da ostanu bez političke podrške“, objašnjava Ognjen Karanović.
Po njemu, bez ta dva osnovna koraka u pokušaju približavanja interesa i stavova srpske i albanske strane, svaki drugi pokušaj traženja kompromisa unapred je osuđen na propast.
"Dakle, ekstremizam kao vid političke borbe i svest da su agresija i terorizam legitiman način političke borbe u odnosu prema Srbiji i srpskom narodu, s jedne strane, i Aljbin Kurti kao politički izraz takvog vida političke borbe s druge strane, ta dva stuba albanske nacionalističke politike u Prištini, su glavna smetnja približavanja stavova države Srbije i privremenih prištinskih institucija, ali i između srpskog i albanskog naroda u celini. Bez toga ne vidim način kako bi se to moglo prevazići“, napominje Karanović.
Takođe, on pored ovih osnovnih koraka vidi i niz drugih otvorenih pitanja, ali nije optimista da će uskoro doći do nekog poboljšanja.
"Postoji niz pitanja za koje u Prištini i kod njihovih mentora ne postoji volja da budu rešavani, ni u nedogledno, a kamoli u dogledno vreme. Mislim da jedino eventualna promena geopolitičke situacije u svetu može da obezbedi okolnosti, u kojima bi albanski separatistički pokret se odrekao svojih najekstremnijih ciljeva, odnosno krajnjih metoda političke borbe“, zaključak je Karanovića.
Predrasude i obrazovanje
Profesor političkih nauka Nedžmedin Spahiu smatra da je i Srbima i Albancima neophodna promena interpretacije istorije.
"Što se kratkoročnog poboljšanja odnosa Srba i Albanaca tiče, to je implementacija sporazuma koji je već postignut u Briselu između predsednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Kosova Aljbina Kurtija. Dugoročno i temeljito poboljšanje odnosa je promeniti način interpretiranja istorije u knjigama i javnim ustanovama u Srbiji i na Kosovu. Kako Albanci tako i Srbi uče lažnu istoriju koja nije istinita i u školskim knjigama se mora prikazivati i učiti o realnim zbivanjima i odnosima Srba i Albanaca, a ne da jedna strana uvek bude prikazana kao žrtva, a druga kao agresor. To bi dugoročno moglo da poboljša odnose“, ukazuje Spahiu za Kosovo onlajn.
On posebno ističe uticaj na mlađe generacije.
"Što se tiče mlađih generacija, onih koji su rođeni nakon sukoba na Kosovu, situacija je ista, oni nasleđuju istu istoriju kao i mi. To je izvor zla. Lažima se ništa dobro ne postiže, sve dok Albanci i Srbi uče lažnu istoriju u svojim knjigama istorije i književnosti uvek će biti privrženi da misle loše jedni o drugima. To što Albanci danas uče kao u vreme Envera Hodže, da su svi narodi oko nas naši neprijatelji, to je pogubno za Albance. S druge strane, Srbi u školskim knjigama istorije uče kako su Srbi dominantni u svetu, nesrazmerno svojoj veličini. To dovodi Srbe u iskušenje i sudar sa jačima i to je pogubno za Srbiju, jer ipak to preuveličavanje uvlači ideju da su Srbi ne desetomilionski narod nego stomilionski. Takva megalomanija predstavlja pogrešnu percepciju. To mora da se menja i kod Srba i kod Albanaca, ali i kod ostalih naroda na Balkanu“, objašnjava Spahiu.
Srđan Simonović, iz NVO “Humani centar” u Severnoj Mitrovici, za Kosovo onlajn ukazuje na neophodnu borbu protiv predrasuda.
"Kada se radi o uslovima za poboljšanje odnosa između Srba i Albanaca, oni neće poboljšati kada se radi o statusu Kosova. Ali, ono što u kratkom roku može dati konkretne rezultate, u smislu poboljšanja odnosa, je suočavanje sa stereotipima i borba protiv njih. To znači da nisu svi Albanci lenji i glupi, kao i da nisu svi Srbi ubice i kriminalci. Ovakvi stereotipi treba da se rešavaju, počevši, na primer, od značenja reči Šiptar, koje je negativnu konotaciju dobilo tek početkom sedamdesetih godina prošlog veka, i nema pežorativno značenje, ali i škija ili škavel, što označava sve one koji ne govore albanski na Kosovu“, poručio je Simonović.
0 komentara