Cene i kupovna moć u regionu: Kakve mere se preduzimaju?
Cene velikog broja proizvoda u trgovinama nerealno su visoke, saglasni su građani širem regiona, a zaštitnici potrošača skloni su da tvrde da je katkad povećanje cena i zloupotrebljavajuće. Države, svaka na svoj način, pribegavaju merama za poboljšanje standarda građana - povećavanjem minimalnih zarada, socijalnim davanjima ili ograničavanjem trgovačkih marži. Ima li formule koja je dobitna na duže staze?
Piše: Dušica Radeka Đorđević
U borbi protiv neopravdanog povećanja cena mađarska vlada je u maju preduzela mere usmerene na neprehrambene kućne proizvode, tako što su trgovci na malo morali da ograniče marže za 30 kategorija proizvoda na 15 odsto. Pre toga je u martu pokrenut program smanjenja cena za 30 osnovnih kategorija hrane.
Sličan pristup odabrala je i Vlada Srbije ograničavajući trgovačke marže za 23 grupe proizvoda na najviše 20 odsto u narednih pola godine.
Vlasti u Skoplju kupovnu moć građana podržavaju socijalnim transferima, a Albanija, kako kaže Granit Sokolaj, izvršni direktor centra „Alert“ za zaštitu potrošača iz Tirane ne preduzima nikakve inicijative da spreči povećanje cena.
U isto vreme, stručnjaci na Kosovu upozoravaju da „cunami“ poskupljenja tek stiže, podstaknut odlukom vlasti da se liberalizuje tržište električne energije.
Profesor ekonomije iz Prištine Škumbin Misini ocenjuje da je liberalizacija tržišta električne energije dobra stvar, ali da su odluku o uvođenju slobodnog tržišta struje nadležne kosovske institucije trebalo da odlože za najmanje godinu, jer su sa njom došli i mnogo veći troškovi.
On navodi da su za neke kompanije cene električne energije porasle i do 300 odsto.
„Najnoviji slučaj je kompanija čiji je vlasnik izjavio da sa povećanjem cene električne energije rastu i troškovi poslovanja, a samim tim i cene. Kada potrošač vidi cene drugih proizvoda koje su jeftinije, to automatski čini kosovska preduzeća nekonkurentnim. To utiče na odlazak radne snage jer kada je manji promet, preduzeća smanjuju svoju radnu snagu, a to direktno utiče na makroekonomske pokazatelje. Kada je manji promet, plaćaju se niži porezi, a to direktno utiče na smanjenje kosovskog budžeta“, naveo je Misini za Kosovo onlajn.
Prema odluci Vlade Srbije, od 1. septembra na snazi je uredba čiji je cilj sprečavanje prekomernog rasta cena robe.
Pomoćnik direktora Sektora za strateške analize, usluge i internacionalizaciju Privredne komore Srbije Bojan Stanić kaže da mere koje je uvela Vlada Srbije treba da daju rezultat u kratkom roku i da će se ostvariti određene uštede, ali da ne može doći do opšteg pada cena.
„Mere Vlade Srbije su usmerene na 23 grupe proizvoda koji su povezani sa svakodnevnom potrošnjom - prehrameni proizvodi, lična higijena, čišćenje... Već se evidentno vidi da su cene u tim grupama proizvoda opale. Međutim, ako pogledamo stopu inflacije koja je sada izvan okvira Narodne banke Srbije koji je do 4,5 odsto, a inflacija je trenutno 4,9 odsto i nije svakako drastično povećana, činjenica je da ovo ne može izazvati deflaciju, odnosno da dođe do opšteg pada cena“, objašnjava Stanić za Kosovo onlajn.
Zahvaljujući ovim merama, kako dodaje, ostvariće se određene uštede ali s druge strane, one neće imati drastičnijeg uticaja na BDP. Ljudi koji naprave uštede, kako kaže, neće ušteđeni novac ulagati u luksuznu robu ili „u zlatne poluge“ nego će ušteđeni novac opet dalje koristiti u potrošnji, što se neće odraziti na BDP.
„Kada govorimo o dugoročnim opcijama kako da se poveća standard stanovništa, tu se pre svega misli na ubrzanje privredne aktivnosti u zemlji i na realni rast zarada kako bi se na taj način obnavljala kupovna moć stanovništa i samim tim podizao standard. To u trenutnim okolnostima nije moguće, imajući vidu usporavanja evropske privrede, koja je naš glavni spoljnotrogovinski partner i činjenicu da postoji neizvesnost koja je povezana i sa trgovinskim ratovima i sa činjenicom šta će se dešavati na tržištu energenata, te u tom pogledu svi gledaju u 2027. godinu kada se očekuje evropski oporavak“, ukazuje naš sagovornik.
Raslojavanje stanovništva
Stanić navodi da se privredna aktivnost u Srbije bazira većinom na infrastrukturnim projektima i da postoji realan rast zarada, ali i napominje da kao posledica desetogodišnjeg ubrzanog ekonomskog rasta došlo do određenog raslojavanja stanovništva i da postoji manja grupa ljudi koja vuče prosek, dok je sa druge strane većina.
„To nije samo slučaj u Srbiji, nego i širem regiona. I ove mere koje je Vlada primenila u Srbiji bazirane su i na praksi koja se sprovodila u pojedinim zemljama Evropske unije kao što su Mađarska i Rumunija“, kaže Stanić.
On objašnjava da je lanac formiranja cena, od primarne poljoprivredne proizvodnje do rafova u maloprodaji vrlo kompleksan i da se krivica za rast cena ne može svaliti na jednu stranu.
Ukazuje, takođe, da ukoliko bi uvedene mere o ograničavanju trgovačkih marži trajale duže od šest meseci da bi to izazivalo jače posledice po tržište maloprodaje.
„Te mere od šest meseci će izazvati određeni negativan efekat na tržištu maloprodaje, imajući vidu da marža koju oni ostvaruju od nabavne do prodajne cene nije samo zarada maloprodajnih objekata, nego oni tu plaćaju i rastuće troškove radne snage, zakupa i električne energije.Ukoliko bi mere trajale duže od šest meseci u nekom momentu bi se svakako desio i efekat prelivanja na ove druge u lancu, a to su prerada i distribucija i na kraju primarna proizvodnja koja je, po nama iz Privredne komore, i pod najvećim pritiskom, imajući u vidu da se suočava sa neefikasnim sistemom proizvodnje koji je posledica i razvijenosti zemlje u odnosu na evropski prosek i dostupnosti subvencija, infrastrukture koja prati poljoprivrednu proizvodnju...“, kaže on.
Ističe, da mere Vlade treba da daju rezultat u kratkom roku, i da je to podrška stanovništvu, ali da tržište treba da funkcioniše po principima slobodnog odnosa ponude i tražnje.
Monopoli i fiktivno uvećanje cena
Povećanje cena u Albaniji je „veštačko i zloupotrebljavajuće“, uveren je Granit Sokolaj, izvršni direktor centra „Alert“.
Albanija, prema njegovim rečima, ne preduzima nikakvu inicijativu da spreči povećanje cena i verovatno je jedna od retkih u Evropi koja nema osnovnu kategoriju hrane čije cene kontroliše država.
Sokolaj navodi za Kosovo onlajn da se građani u Albaniji žale na povećanje cena, kao i da podaci Zavoda za statistiku za jul 2025. godine, jer podaci za avgust još nisu objavljeni, pokazuju da postoji zastrašujući porast cena u poređenju sa julom prošle godine.
„Ako se pozovemo na zvanične podatke Zavoda za statistiku za jul 2025. godine, u poređenju sa julom pre godinu dana, samo sektor zabave i kulture ima porast od 7,7 odsto. Neko će možda reći zašto brinem o zabavi i kulturi? Brinem, jer je to deo života građana, a to mnogim ljudima koji imaju ekonomske probleme oduzima zadovoljstva života. Ako govorimo o svakodnevnim namirnicama, hrana i bezalkoholna pića su poskupeli za 3,2 odsto. Telefonske usluge su porasle za 7,5 odsto u odnosu na jul 2024. godine zbog monopola na tržištu jer imamo samo dve telefonske kompanije koje se dogovaraju o cenama, paketima i slično. Ovo je neprijatna situacija za Albance“, kaže on.
Prema izveštaju Svetske organizacije za hranu, kako ističe, Albanci su narod sa najnižim nivoom ishrane u Evropi.
„Neuhranjenost znači da ne dobijaju dovoljno hrane. Druga je stvar ako govorimo o lošoj ishrani i o problemima sa kvalitetom hrane. Ono što ja kažem je da ljudi ne dobijaju dovoljno hrane. Ovo je zaista žalosno. Imamo rastuće cene i to znači da Albanci nemaju dovoljan pristup hrani. S druge strane, verovatno smo jedna od retkih zemalja u Evropi koja nema osnovnu kategoriju hrane čije cene kontroliše država. Albanci čak nemaju ni pojma šta bi te osnovne robe trebalo da budu. Mi kažemo 'hleb', ali u osnovne robe spadaju i gorivo za grejanje, higijenski proizvodi... Nezamislivo je da ljudi 2025. godine neće moći da kupe deterdžente za higijenu. To uopšte nije normalna situacija za građane“, navodi Sokolaj.
Jedino što nije poskupelo je, kaže, struja.
On podseća da je tokom pandemije koronavirusa Severna Makedonija naredila prodavnicama, pijacama i supermarketima da zamrznu cene na period od tri meseca jer je tokom pandemije došlo do masovnog povećanja cena po celom svetu.
„Možda je makedonska inicijativa bila nešto malo, ali je bila korisna za potrošače. U Albaniji takve inicijative ne postoje. Čak ni za kontrolu zloupotrebe cena i otvaranje tržišta. Na primer, danas je u Albaniji tržište voća i povrća monopol. Proizvodi idu na dve ili tri pijace, gde se cena fiktivno povećava i potrošač ih kupuje deset puta skuplje nego što ih prodaje poljoprivrednik koji proizvodi voće i povrće“, ukazuje naš sagovornik.
Prema njegovim rečima, ne postoje ni državne politike za subvencionisanje različitih sektora privrede koji utiču na cenu na tržištu, dok takvu politiku imaju mnoge druge zemlje regiona.
„Severna Makedonija je ima, Kosovo je ima, Srbija verujem da ima jer su budžeti Srbije za subvencije, barem u poljoprivredi, od pre dve ili tri godine više od 500 miliona evra. Danas bi trebalo da budu veći, a to je direktno povezano sa domaćom proizvodnjom i hranom. Mi nemamo državnu odluku kojom se određuje koji su proizvodi neophodni građanima, a zatim da se smanjuje porez na dodatu vrednost za te proizvode. Barem samo za ove. Kosovo ima ovaj porez od 6 odsto, Makedonija 5 ili 6 odsto. Mi imamo 20 odsto“, ističe Sokolaj.
Ekonomski analitičar iz Skoplja Abil Bauš kaže da je u Severnoj Makedoniji inflacija prošlog meseca iznosila 4,8 odsto i da je bilo najava da će se ići ka ka njenom smanjenju na dva odsto, koliko je bila ranije, ali po njegovoj oceni, ako se ne preduzmu ozbiljne mere poput strukturnih reformi na duži rok i zaštite najranjivijih kategorija socijalnim transferima i smanjenjem poreza, efekat neće biti brz.
Dugoročni efekti uz ulaganja
On navodi da ova zemlja preduzima određene mere za poboljšanje standarda građana kao što su povećanje minimalne zarade ili u vidu socijalnih transfera, ali da one vrše pritisak na inflaciju. Inflacija, ističe, vrši pritisak na cene i standard građana opada.
„Cene su porasle za 38 odsto u odnosu na povećanje plata, koje je ove godine bilo do 7,7 odsto. Tako da inflacija pojede vaše povećane plate ako nemate ekonomsku aktivnost u zemlji i ne nosite se sa izazovima koji postoje. Ostaćemo u ovoj poziciji i prirodno ćemo smanjiti inflaciju, ali to će biti na leđima svih nas“, kaže Bauš za Kosovo onlajn.
Dodaje da ne postoji likvidnost u preduzećima, dok su sa druge strane, paradoksalno, komercijalne banke veoma likvidne.
Ako se ne preduzme neki set mera da se poveća investicioni kapacitet preduzeća, onda će se, smatra on, ući u situaciju da neće moći da se ostvare nikakva ekonomska dostignuća.
„Moraćemo da počnemo malo više da ulažemo u neka preduzeća. Da vidimo da li možemo da uključimo startap organizacije, da li možemo biti inovativni u ovom sektoru. Da li, na primer, subvencije u poljoprivredi mogu imati veći efekat? One nisu nešto više od 300 miliona godišnje u agroindustriji, a to bi se moglo uključiti u modernizaciju proizvodnje hrane. Ako preduzmemo neki integrisani set mera sa digitalizacijom, od dobre strategije sa smanjenjem nekih određenih poreza za ove sektore i ulaganjem u ove sektore, imali bismo neke bolje dugoročne efekte“, smatra on.
U proizvodnji hrane, kako navodi, ova zemlja je zavisna od uvoza.
„Možda ovo zvuči arhaično, ali ako počnemo sami da proizvodimo hranu sa modernim trendovima, možda ćemo moći da proizvedemo novu tehnologiju i industriju. Možemo biti konkurentni na tržištu za određene proizvode, ako to uradimo na duži rok, zaista ćemo imati dobre rezultate. To je jedino što možemo da uradimo, da ulažemo u pametne kapitalne investicije“, zaključuje Bauš.
0 komentara